Andrea Solomun je ekspert u svom poslu. Godinama se bavila baletom pa je onda zamijenila tu strast s plesom i vježbanjem. Danas u svom studiju u centru grada pomaže ženama i muškarcima da izvuku najbolje od sebe. Andrea je jako aktivna na Instagramu gdje daje korisne savjete i motivira ljude da se počnu baviti vježbanjem i da ne odustanu. Već smo je imali prilike ugostiti u našem lookbooku kao stručnjakinju koja nam je pokazala vježbe s kojima možete olakšati bol u leđima ili se razgibati ako imate posao na kojem morate sjediti satima. Kako bismo vas motivirali za početak sportske sezone, zamolili smo je da nam odgovori na nekoliko pitanja koja vas vjerojatno zanimaju (ako ste među onima koji lako odustaju). Čitajte i zapisujte, ili stavite ovaj razgovor u bookmark.
Odmah na početku da te pitam kao stručnjaka. Najveći benefiti vježbanja su?
Kvalitetna dugovječnost! Gdje su snaga, mobilnost, energičnost, kognicija, kardiovaskularno zdravlje, hormonalni balans, metabolički performans, samo mali spektar te povišene kvalitete. Odnosno – kretanje je najpotentnija droga na svijetu. Namjerno kažem droga jer konzistentnim „korištenjem” proizvodi određene hormone koji uzrokuju ovisnost. Onu koja diže razinu kvalitete života i isti produljuje.
Koliko je tjedno potrebno treninga da bi ljudi vidjeli razliku?
Nije važno uopće koliko. Važna je učestalost koja čini zbroj svog kretanja. Trening je mali dio koji bi trebao tijelu dati sposobnost povećanog kretanja tijekom svakog dana i time doprinijeti tom zbroju. Idealno 3-4x tjedno treninga i SVAKODNEVNO kretanje (primjerice obično hodanje i/ili stajanje).
Zašto ljudi toliko oklijevaju s treninzima? Misliš li da je lijenost, sram od teretane i drugih ljudi ili nešto treće? Kakvo je tvoje iskustvo?
Navika. Navika koja je prosječnog čovjeka „ušuškala” u ugodu i koji kad nelagoda nastupa nema volju nit alate da ju premaši kako bi adaptacijom na taj „stres” (jer trening je stres za tijelo i um) ona postala lakša. Prihvatljivija. Manje nepodnošljiva. Apsolutno je tu i aspekt srama tog da nešto ne možemo bilo da je to „izgledati dobro” dok treniramo ili moći izvesti nešto. A lijenost? Rijetko je kod ljudi lijenost problem. Mislim da je ona zapravo samo skriven strah od nečeg prethodno spomenutog, a manifestacija joj je u manjku motiviranosti koja ima korijen u nediscipliniranosti. A discipliniranost je NAVIKA. I opet smo na početku. Navike su one koje treba mijenjati.
Je li ikada kasno krenuti s vježbanjem? Što ako se odlučite za vježbanje u 30-ima ili 40-ima ili možda 50-ima?
Apsolutno NE. Nešto je uvijek bolje nego ništa, a ikad je uvijek bolje nego nikad. Studije ukazuju da osobe koje počnu trenirati i u 60ima imaju vidljiv porast mišićne mase i gustoće kostiju. Naravno manje nego ako su krenuli ranije, ali ako znamo da smanjena miš. masa i poroznost kostiju vode ka bržoj smrti, onda je krenuti bilo kad – prava odluka.
Zašto ljudi odustaju od vježbanja čak i kada su uplatili termine?
Zato što da bi nešto postalo navika određen broj puta osoba mora disciplinirano odlučiti biti u nelagodnoj poziciji bez obzira na prepreke svakodnevnog života. Odnosno kako ja kažem „show up” i to kontinuiran broj puta da dođe do navike. Tek tad neće biti odustajanja. Do tog treba doći. Nekom treba 5x discipliniranog ponavljanja, a nekom 2 mjeseca. Tu smo svi različiti što je uvjetovano stilom života, odgojem i prethodnim iskustvima.
