Kupnja prvih cipela za dijete jedna je od onih slatkih prekretnica koje su, baš kao i sve drugo što se događa po prvi puta u životu, poput nekog mini spektakla. Roditelji najčešće jedva čekaju taj trenutak da se dijete konačno osloni na svoje noge i napravi taj prvi samostalni korak u svijet. Iako kod mnogih euforija kratko traje, jer i dijete i roditelji brzo shvate da to znači više slobode i još više fizičkog umora s ‘obje strane’, prvi koraci važan su događaj, baš kao što je važan i odabir prvih cipelica za te korake.
No, dok beba uči hodati po kući, najbolje ju je pustite da hoda bosa. Moći će bolje održavati ravnotežu i koordinirati korake ako osjeća tlo pod nogama. Ovo je generalni stav svih ortopeda, pa i dr. med. Olega Nikolića, specijalist ortopedije s užom specijalizacijom iz dječje ortopedije iz Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju “Martin Horvat” u Rovinju, od kojeg smo željeli saznati na što obratiti pažnju kod kupnje prvih cipela.
“Kad dijete tek uči hodati, ono hoda širokih ruku, oslanja se na prste, ima lagano savinuta koljena i prste usmjerene prema vani. Sve to omogućuje mu lakše održavanje ravnoteže. Čovjek je programiran za hodanje, pa ako taj prirodni proces na bilo koji način ometamo, pa i teškim cipelama, on će se usporiti. Stoga se preporučuje neka djeca što dulje hodaju bosa (po mogućnosti u protukliznim čarapicama), a kad vrijeme dođe za prvu obuću, neka bude takva da što dulje imitira bosonog hod“, savjetuje dr. Nikolić, napominjući kako to znači da mora biti mekana, fleksibilna i napravljena od kože ili platna, koji ne žuljaju i omogućuju koži da diše.
Dakle, suprotno nekim ustaljenim pravilima, nije nužno da prve dječje cipele imaju anatomsku potporu (jastučiće) koliko je važno da budu lagane i mekane. Naime, pri rođenju, stopalo sadrži 22 djelomično oblikovane kosti. Ove su kosti dizajnirane da podupiru cijelo tijelo, prilagođavaju se neravnim površinama i apsorbiraju udarce pri svakom koraku. Do druge godine djetetova života stopalo je još uvijek , mekano i mesnato “njokasto“, tada govorimo fleksibilno spuštenim stopalima. Tek nakon toga počinje koštani razvoj. Do školske dobi broj djelomično formiranih kostiju povećat će se na 26, a tijekom sljedećih 14 godina one će rasti u stopalo odrasle osobe. Sa šest ili osam godina mišići stopala su razvijeni do te mjere da možemo uočiti luk i govoriti o eventualnom problemu spuštenog stopala. Većina liječnika, pa i dr. Nikolić, smatraju da liječenje spuštenog stopala nije potrebno, posebno ako ne postoji nikakva bol, nelagoda ili neki problem s hodanjem. Prava ravna stopala uglavnom su nasljedna ili se pojavljuju kod nekih bolesti. Uzrok razvojnih ili prolaznih spuštenih stopala najčešće su preslabi mišići stopala ili činjenica da kosti rastu brže nego što se mišići i tetive mogu rastegnuti i kod mnogih se to spontano popravlja. Čak i kad spuštena stopala ostanu takva i u odrasloj dobi, nema razloga za brigu sve dok čovjek ne trpi bolove, pravilno hoda, dok nema žuljeva i sl.
“Kad mi roditelj dođe s djetetom na prvi ortopedski pregled za kukove, pogledam dijete od glave do pete. Ako su mu stopala jako savinuta, odnosno oblikom podsjećaju na kroasan, nama to već sugerira mogući problem s kukovima. Ciljani probir kod ortopeda, izuzev ovog prvog, ne postoji, no djeca odlaze na redovite kontrole kod pedijatra, a i školska medicina prije upisa u prvi razred osnovne škole napravi dobar probir, tako da, ako bilo što primijete, oni dijete šalju specijalistu“, kaže dr. Oleg Nikolić koji nikako ne preporučuje nošenje obuću od starije braće i sestara, jer svatko drugačije troši cipelu.
Obuvanje prvih cipelica novo je iskustvo za vašu bebu, a ona to možda neće prihvatiti blagonaklono! Pokušajte se ne brinuti previše ako digne galamu ili počne plakati. Kada vaša beba isprobava cipelice, vodite računa o tome da između najduljeg nožnog prstića i cipele ima dovoljno mjesta, oko jedan centimetar. Dijete može slobodno micati prstima u obući. Redovito provjeravajte veličinu cipelica (ako vam prst može uči na petu, gdje se cipela spaja s gležnjem, veličina je OK), jer malo je vjerojatno da će vam dijete bilo što reći ako osjeća bol ili trnce u stopalima.
Izbjegavajte online kupnju ako niste sigurni u model i veličinu obuće. Rizik da pogriješite u veličini je povelik. A najgora varijanta je – neka nosi, noga će narasti.
Ortopedi preporučuju zamjenu cipela koje imaju 5 mm ili manje između nožnog palca i prednjeg dijela cipele. Također preporučuju da obratite pozornost na eventualno crvenilo ili osip na koži, probleme s noktima (promjena boje), deformirane prste (nije normalno da se, primjerice, četvrti nožni prst podvlači pod treći ili da palci ne stoje ravno). Ili ako su stopala pretjerano okrenuta prema unutra ili prema vani. S druge strane, takve deformacije i položaj stopala ne moraju biti posljedica nošenja obuće pa će, ipak, biti neophodan pregled specijaliste za konačni zaključak.
U Arena Centru pronašli smo velik izbor cipela za prve korake, a ovo su neke od njih: cipele, Buggy, Ciciban; papuče, Froddo; cipele, Froddo
Fotografije: Pexels