Nakon mjeseca svibnja u kojem smo vrijeme za čitanje posvetili najboljem proljetnom štivu, lipanj je donio novu sezonu i novi fokus naše reading liste. Nakon što smo zavirili u svijet hit svjetskih naslova, ljubića, crnih komedija i ženskog štiva, u lipnju smo se okrenuli knjigama koje čitamo rjeđe nego bismo trebali, a koje su nam zapravo po mnogočemu bliže od većine knjiga. Naravno, riječ je o knjigama domaćih autora.
Čitajmo hrvatsko
Lookbook book klub pokrenuli s idejom kreiranja kluba čitača u kojem će svatko pronaći savršenu knjigu za sebe. Bez obzira koji književni žanr preferirate, savršenu knjigu za sebe lako ćete pronaći i u opusu domaćih autora. Domaća književnost ona je na koju često zaboravljamo i na koju ćemo rijetko staviti fokus u planiranju svoje reading liste. Osim što time propuštamo podržati domaće autore i izdavače, propuštamo i odlične priče koje su nam bliske i u kojima možemo prepoznati dio sebe i svijeta koji nas okružuju, priče čije su nam teme poznate, a rječnik savršeno razumljiv.
Upoznajte novu generaciju domaćih autora
Osim među omiljenim klasicima hrvatske književnosti od kojih smo mnoge upoznali i pročitali još za vrijeme školskih dana, odlične knjige možete pronaći i među djelima mladih domaćih autora.
Teme njihovih romana, kratkih priča i pjesama često su tipične za generaciju milenijalaca i svima zajedničke, no način na kojima o njima progovaraju na stranicama svojih knjiga bitno se razlikuju. Od promišljanja o velikim filozofskim idejama do borbe s osnovnim egzistencijalnim pitanjima, od ljubavnih priča tipičnih za sve one u dvadesetima i tridesetima do priča koje možemo opisati kao tipično hrvatske, nova generacije domaćih autora kroz svoj nam rad otkriva svu kompleksnost trenutka u vremenu u kojem se nalazimo, ali i svega onog što mu je prethodilo, kao i neizvjesnost koju, kako za njih, tako i za sve nas, nosi budućnost.
Tko su neka do imena nove generacije domaćih autora koji iza sebe već imaju velika književna ostvarenja, a čije vrijeme zapravo tek dolazi?
U nastavku otkrijte pet odličnih naslova i na svoju ljetnu reading listu dodajte mlade nade hrvatske književnosti – Dinu Pešuta, Laru Mitraković, Luizu Bouharaoua, Svena Popovića i Darka Šeparovića. I ono najvažnije, neka ovo bude tek početak vašeg istraživanja uzbudljivog svijeta domaće književnosti.
Dino Pešut: Tatin sin
Nakon neuspješnog pokušaja da pronađe sebe na Zapadu, mladi intelektualac, pjesnik u nastajanju, mladić iz maloga provincijskoga grada na obali rijeke, svoje dane provodi radeći kao recepcionar u hotelu, balansirajući između vlastitog očajanja, izgubljenosti i bogatog ljubavnika te razmišljajući o ocu, s kojim nikada nije razvio konkretan odnos, a koji leži u bolnici iščekujući dijagnozu s možda najgorim ishodom. Odnos između oca i sina uvijek je bio ambivalentan, a odavno nije onakav kakav bi trebao biti; nad njega se nadvila sjena prošlosti, a sin ne može razumjeti svoje emocije ni prema ocu ni prema drugima oko sebe. Otac pak, s druge strane, nikako da vidi može li razumjeti sina i prihvatiti ga onakvim kakav jest. Beskompromisan, brz, s kratkim, moćnim poglavljima, prepun dubokih emocija u kojima se izmjenjuju seks i smrt, strah i radost, Tatin sin roman je o generaciji onih rođenih devedesetih, koja živi lošije od svojih roditelja, osim ako im roditelji nisu tranzicijski dobitnici, o mladima koji su iznimno senzibilni i obrazovani, a društvo im uporno ne pruža priliku. Dino Pešut i u svom se drugom romanu pokazuje kao najsnažniji prozni glas svoje generacije, autor koji savršeno razumije trenutak u kojem živi i uspijeva ga pretočiti u vrhunsko umjetničko djelo.
Lara Mitraković: Dva puta za jug
Prvi dojam koji ostaje nakon čitanja stihova zbirke Dva puta za jug jest ‘očuđenje’, i to ne jedno, nego mnoštvo ‘očuđujućih’ slika, svježih i nepotrošenih, koje nam otvara poezija Lare Mitraković. Tijekom jedne pjesme izmijeni se nekoliko jakih slika i još preostaje pjesničke snage da se iznenadi poantom.
Subjekt ovih pjesama duboko je poetičan i teško je zamislivo, osim u nekim izrazitije narativnim pjesmama, da bi Lara mogla pisati nešto drugo: u ovom trenutku ona je čistokrvna pjesnikinja koja je otvorila bogatu i punu kutiju svojih metafora. Njezina poezija s nevjerojatnom mladenačkom lakoćom pregazi granicu živog i mrtvog, granicu sebe i drugih, pa tako osim što se obraća mrtvima koje oživljava, ona sebe poistovjećuje s nekom od pojava ili sa živim bićima u prirodi, najčešće stablom.
Jaka zasićenost i gustoća ove poezije čine nemogućim čitanje ove knjige u jednom dahu. Ona se mora uzimati polako i odmjereno jer svaka pjesma zahtijeva duži proces recepcije. (Irena Matijašević)
Luiza Bouharaoua: Jesmo li to bili mi
Prva knjiga Luize Bouharaoue mogla bi se kratko opisati kao generacijska knjiga priča i oda prijateljstvu. Jesmo li to bili mi pripovijeda o odrastanju one generacije koja bi na notorno pitanje gdje ste bili `91? mogla odgovoriti: u vrtiću ili u nižim razredima osnovne škole. Ta se snažna vršnjačka pripadnost istakla i nametnula kao najvažnija identitetska odrednica, uporište, nekad i doslovno drugarski zagrljaj. Iz priče u priču pratimo nekoliko prijatelja: od djetinjstva na splitskim ulicama i igara na plaži te još dublje u prošlost, u tamu korijenja, među pretke i tetke, do otkopčavanja svijeta i vježbanja životnih lekcija, širenja po poznatim kotama i neimenovanim meridijanima, otkrivanja seksualnosti i inicijacije u svijet odraslih. Mlade junakinje i junake, često zaglavljene i izgubljene između svakodnevice i snova – ali uvijek izgubljene zajedno – veže i pokreće žudnja za ljubavlju koja im, iako iza ugla, neprekidno izmiče.
Sven Popović: Uvjerljivo drugi
Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve, samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje – ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića. Popovićev mladi pisac piše o ljubavi i djevojkama, o izlascima i lutanjima, o poslu koji se odrađuje i prijateljstvu koje se stavlja na kušnju, o sanjarenju i životarenju, o nikada prvima, ali uvjerljivo drugima, o svoj sili bendova čija je glazba soundtrack uz koji se lako može zaboraviti i(li) otplesati život. Naravno, Popovićev pisac piše i o pisanju. Ako i nije generacijski, Uvjerljivo drugi roman je koji od prvog do zadnjeg retka govori o sada, tjerajući nas da se zamislimo nad onim što će nas, i naše klince, u zemlji u kojoj živimo dočekati sutra. Poetična i duhovita, brza i samoironična, Uvjerljivo drugi uvjerljiva je (i) druga knjiga jednoga od najzanimljivijih glasova nove hrvatske književnosti.
Darko Šeparović: Pristanište
Iza vrata kuće na otoku jedan je čovjek marljiv i uporan, ali njegov je rad skriven tuđim očima i nitko ne zna čime se bavi. Na pristanište preko puta kuće brodovi pristaju i s njega odlaze, turisti stižu po svoje uspomene, a on i dalje uporno radi, ozbiljno posvećen svojoj tajnovitoj djelatnosti i svojoj opsesiji drvom. Drveni podovi u kući nisu samo to, nisu samo podovi i nisu samo drveni, u drvu je nešto živo, nešto mistično i važno, nešto što će do zadnje stranice dobiti ime i prezime, smisao i svrhu. I, naravno, tu je ona, jer jedna ona tu uvijek mora biti, neka zbog koje je sve počelo, neka zbog koje drvo nije samo drvo. Darko Šeparović pjesnik je u proznim cipelama, a njegovo se pjesničko zaleđe itekako osjeća i u njegovu drugom romanu. Pristanište je gusta priča o ljubavi i zabludi, o samoći i upornosti, superiornim, promišljenim stilom ispričana priča koja teče i osvaja. Jedna je to od onih knjiga koje su toliko sugestivne da se na trenutak može izgubiti granica između čitatelja i protagonista. Knjiga koja vas natjera da ponovno razmislite o stvarima koje ste smatrali riješenima, koja nas podsjeća da, iako se katkad čini suprotno, zapravo se nikad ništa ne rješava.
Knjige hrvatskih autora nove generacije i još pregršt drugih odličnih naslova možete pronaći u knjižari Hoću knjigu u Arena Centru.
Lookbook book klub favoriti uz koje čitanje postaje još bolje
Svako novo izdanje Lookbook book kluba prati i novi izbor stvari uz koje čitanje postaje još bolje. U ljetnim mjesecima, najviše volimo čitati na otvorenom – na balkonu, terasama omiljenih kafića ili u parkovima. Za tu ćemo priliku odabrati laganu haljinu, udobne natikače i, naravno, sunčane naočale i kapu.
