Na IG profilu Bontonista često govoriš o dojmu koji ostavljamo na druge. Koliko je odjeća dio te komunikacije?
Odjeća je svakako dio komunikacije jer prije nego što progovorimo, ljudi već stvaraju određeni dojam o nama. Ona može puno reći o našem ukusu, osobnosti, interesima pa čak i vrijednostima. No, istovremeno poznajem ljude koji se odijevaju vrlo jednostavno, a imaju iznimno bogat unutarnji svijet i ono što govore daleko je važnije od onoga što nose. Nekada se osobni stil često razvijao kroz pripadnost određenim subkulturama. Odjeća je otkrivala kakvu glazbu slušamo, koje knjige čitamo ili kakvim se ljudima okružujemo. Danas, čini mi se, velik dio estetike oblikuju algoritmi pa mladi često izgledaju vrlo slično. To na neki način govori i o uniformiranosti i otuđenosti modernog vremena. Odjeća je važna jer obogaćuje život. Kroz nju izražavamo kreativnost, individualnost i osjećaj za lijepo. Kao i u bontonu, postoje određena pravila koja nam pomažu da se snađemo u različitim situacijama, ali moda mora ostati prostor slobode. Ne bismo smjeli osuđivati ljude zbog načina na koji se odijevaju. Živi i pusti druge da žive.
Ipak, postoje trenuci kada odijevanje postaje i znak poštovanja prema drugima. Kada idemo u kazalište, na koncert ili svečani događaj, lijepo je potruditi se. Time pokazujemo poštovanje prema izvođačima, domaćinima i samom događaju. Uostalom, lijepo odjevena ili zanimljivo stilizirana publika često postaje dio atmosfere i svojevrsni produžetak predstave.
Dobar stil i dobar bonton imaju nešto zajedničko – ne služe tome da budemo bolji od drugih, nego da budemo najbolja verzija sebe. Kada se odijevamo s pažnjom i ponašamo s obzirom prema drugima, doprinosimo ljepšem i ugodnijem svijetu. A toga nam danas možda nedostaje više nego ikad.
Kako pronaći ravnotežu između autentičnosti i dress codea?
Mislim da su autentičnost i pravila puno manje suprotstavljeni nego što danas volimo misliti. Poštujući dress code i dalje možemo ostati svoji. Zapravo, upravo unutar određenih okvira često najviše dolazi do izražaja osobni stil. Ako je za neko događanje propisan dress code, pristojno ga je ispoštovati. Time pokazujemo poštovanje prema domaćinima i prema ideji događaja. Je li autentično doći na događaj na kojem je zadana crvena boja, a pojaviti se u zelenom samo zato što “to bolje izražava mene”? Po mom mišljenju nije. To nije autentičnost, nego nepristojnost. Autentičnost se može pokazati na mnogo drugih načina. Možda ćete odabrati veliki crveni šešir umjesto crvene haljine. Prostora za kreativnost i originalnost gotovo uvijek ima.
Ima li make up svoj bonton?
Vjerujem da i šminka ima svoj bonton, iako ga ne treba shvaćati kao skup strogih pravila. Kao i odjeća, šminka je oblik izražavanja. Lice je svojevrsno platno, a kroz šminku možemo pokazati kreativnost, raspoloženje i karakter. Ipak, postoje situacije u kojima je važno zapitati se što je svrha našeg pojavljivanja. Ako kao Bontonista držim radionicu bontona, vjerojatno neću doći našminkana kao za glazbeni nastup ili fotografiranje. Takav look odvlačio bi pažnju od sadržaja koji prenosim. U tom slučaju manje zaista jest više. S druge strane, na modnom događanju, kazališnoj premijeri ili umjetničkom performansu upečatljiva šminka može biti potpuno prikladna i dio osobnog izraza. Zato ne mislim da je pitanje koliko je šminka jaka, nego odgovara li kontekstu i nosimo li je s lakoćom i samopouzdanjem.
Kao i kod odijevanja, cilj nije biti neprimijećen, nego usklađen sa situacijom. Dobra šminka ne mora uvijek biti suptilna, ali bi trebala podržavati poruku koju želimo poslati, a ne nadglasati je. Stil počinje onda kada ljudi primijete vas, a ne samo vaš izgled.
Često nosiš crveni ruž. Kako da postignemo da je taj look savršen, a ne pretjeran ili neprimjeran?
Crveni ruž ima gotovo mitski status u ženskoj ljepoti. Mnoge žene misle da nije za njih, a ja vjerujem da često jednostavno još nisu pronašle svoju nijansu. Da, potrebna je svojevrsna hrabrost za crveni ruž, ali to je sve stvar navike. Dobar crveni ruž može pristajati gotovo svakome, samo je važno pronaći ton koji odgovara tenu, obliku usana, boji očiju i zubiju. Primjerice, koraljni odnosno narančasti tonovi mogu učiniti da zubi izgledaju žuće, dok vrlo tamni crveni ruževi mogu optički stanjiti usne. Zato je pronalazak idealne nijanse često stvar eksperimentiranja i malo strpljenja.
Kad je riječ o tome hoće li crveni ruž izgledati elegantno ili pretjerano, mislim da je ključ u ravnoteži. Moj trenutni odabir za ljeto je Jane Iredale ruž u nijansi Peony. Iako nije klasična vatreno crvena, riječ je o prekrasnoj fuksija nijansi koja ljeti izgleda posebno svježe uz tamnoplavu ili bijelu košulju. Volim njegovu teksturu i činjenicu da se u njemu osjećam ugodno, a to je zapravo najvažnije.
Što osobu čini elegantnom?
Elegancija je za mene spoj mnogo toga: odjeće, držanja, manira, ali i nečega što dolazi iz same osobnosti. Postoje ljudi koji su besprijekorno odjeveni, a ne djeluju elegantno, i oni koji nose vrlo jednostavne komade, a ostavljaju dojam koji se ne zaboravlja. Sjećam se jedne žene koja je na ljetno vjenčanje došla u jednostavnoj tirkiznoj haljini s perlicama i prekrasnim nakitom. Kosa joj je bila mokra od kupanja i pustila ju je da se osuši na vjetru. Nije izgledala kao da je satima stajala pred ogledalom, ali izgledala je nestvarno lijepo. Upravo zbog te neopterećenosti i prirodnosti. Zračila je nečim poetičnim.
Držanje je pritom iznimno važno. Žena može imati nekoliko kilograma više ili manje, može biti visoka ili niska – potpuno nebitno. Kada se nosi samopouzdano i ugodno u vlastitoj koži, stvara dojam elegancije koji nadilazi fizički izgled. Prava elegancija vidi se i u načinu na koji zauzimamo prostor. Ne kroz ego i potrebu da budemo u centru pažnje, nego kroz socijalnu inteligenciju. U tome kako sjedimo, kako nekoga slušamo, kako ulazimo u prostoriju, kako se odnosimo prema ljudima oko sebe. Odjeća može privući pogled, ali karakter je ono zbog čega nekoga pamtimo.
Kako izgleda tvoj idealan gradski outfit za ljeto?
Ono što je must su prirodni materijali – pamuk, lan, svila. Osjećaj mediteranske ležernosti i elegancije. Dobre sunčane naočale, lagane cipele od mekane brušene kože, svijetloplava lanena košulja. Mekana kožna torba. Ležerno smotana pundža, dobar sat, decentne naušnice. Vruće je, želimo da nam je ugodno.
Postoje li komadi u tvojoj garderobi kojima se uvijek vraćaš?
Da, apsolutno. Nisam osoba koja vjeruje da se stil gradi stalnom kupnjom novih stvari. Naprotiv, mislim da se najbolje garderobe grade godinama. Uvijek se vraćam talijanskim cipelama brenda Lorenzo Banfi koje povremeno “ukradem” od svoje mame. Za mene su one savršen primjer onoga što je nekad značio vrhunski dizajn – nevjerojatno su udobne, prekrasno oblikovane i divno laskaju ženskoj nozi. Svaki put kad ih obujem pomislim kako se danas rijetko viđa takva kvaliteta izrade i tako besprijekoran dizajn. Jednako tako volim i torbe brenda Mandarina Duck. Imam jednu koja je stara gotovo četrdeset godina i izgleda kao da je kupljena jučer. To su predmeti koji me podsjećaju da prava vrijednost nije u trendovima, nego u kvaliteti, trajnosti i dobrom dizajnu. Uvijek pratim i trendove. Spajam to spretno.
Kad bismo sada zavirili u tvoju torbu, što bismo u njoj pronašli?
U mojoj torbici ne biste našli nered već puno manjih nesesera i to savjetujem svakoj ženi jer će tako puno lakše naći, recimo, ključeve! Uvijek u torbici imam neseser u kojem imam sve esencijalne stvari, ali u malom. Ne može se dogoditi da nemam konac za zube, tabletu za glavobolju, pepermint bombone, korektor, pribadaču, uložak, šibice… U drugoj manjoj torbici imam bateriju za mobitel i slušalice, u drugoj ključeve… Vrlo praktično. Imam i malu metalnu kutijicu od bombona u koju sam stavila dvije datulje, komadić čokolade, par oraha i badema, jako šarmantno u slučaju napadaja želje za slatkim, a ipak je riječ o zdravim namirnicama.
Što je zapravo dobar stil, kada danas imamo toliko odabira?
Mislim da ne postoji univerzalna formula za dobar stil. Poznajem ljude koji odjenu obične traperice i bijelu majicu, a izgledaju fantastično. Jednostavno imaju taj teško objašnjivi X faktor. Kate Moss gotovo je enciklopedijski primjer toga. Dvije osobe mogu odjenuti potpuno istu kombinaciju, a na jednoj će ona zaživjeti, dok na drugoj neće. Ponekad ni sami ne znamo objasniti zašto. Isto tako, djevojka će za restoran, odjenuti dobru haljinu i skupu torbicu, ali ako nema manire za stolom, sve pada u vodu.
Osobni stil nije samo talent. On se može razvijati i učiti. Možemo naučiti kako funkcioniraju proporcije, krojevi, boje i siluete. Zašto u nekim košuljama izgledamo šire nego što jesmo, zašto balerinke ne pristaju svima ili kako određeni kroj traperica može vizualno produžiti noge. Po struci sam produkt dizajnerica pa često razmišljam o modi kroz prizmu dizajna i arhitekture. Arhitekt može imati izvrsnu ideju, ali ako pogriješi proporcije, kuća više nije dobra. Slično je i s odijevanjem. Nije poanta slijepo pratiti trendove, nego razumjeti vlastite proporcije i odabrati ono što ih podržava.
Dobar stil zato nije stvar novca. Danas je kvalitetna i zanimljiva odjeća dostupnija nego ikada. Puno je važnije imati malo znanja, malo znatiželje i dovoljno samopouzdanja da to znanje prilagodimo sebi. Ono što mi je najviše žao jest kada se ljudi boje mode. Kada unaprijed odluče da nešto ‘nije za njih’ ili da nemaju priliku odjenuti nešto, umanjuju sami sebe rečenicama ‘to je za mlade, to je za nekog drugog, nije za mene’. Moda bi trebala biti igra, a ne ograničenje. Treba isprobati sve, usuditi se.
Ne čekajte posebnu priliku da biste odjenuli nešto što volite. Ponekad je najljepša prilika jednostavno – današnji dan i vi u njemu.
Prepoznatljiva si po tome da se ne držiš jednog stila. Kako gledaš na modne identitete i potrebu da uvijek budemo prepoznatljivi na isti način?
Iskreno, smatram potpuno prirodnim da se stil mijenja. Mijenjaju se naše uloge, raspoloženja, životne faze i okruženja pa ne vidim zašto bi odjeća uvijek ostala ista. Ja sam istovremeno Bontonista, jazz pjevačica, marketinška stručnjakinja i content kreatorica. Svaka od tih uloga traži nešto drugačije, a i ja sama nisam svaki dan ista osoba. Nekad sam raspoložena za senzualnu ženstvenost pa ću naglasiti obline, odjenuti haljinu i visoke pete. Nekad se želim odjenuti u majicu s kapuljačom i široke traperice i trendy tenisice. Ponekad uživam u power dressingu, oštrim krojevima i geometrijskim linijama, a već sljedeći dan nosim mokasine i klasični kaput. Ljeti me privlači boho estetika, šarene košulje i pomalo kalifornijski surferski duh.
Ne vjerujem da osoba mora pronaći jedan stil i ostati u njemu cijeli život. Dapače, mislim da je zanimljivije kada stil prati osobu, a ne kada osoba postane zarobljenik vlastitog imidža. Možda upravo zato ne volim stereotipe. Ljudi su slojeviti, kontradiktorni i nepredvidivi. Zašto onda takva ne bi smjela biti i moda?
Stil nije uniforma. Stil je sloboda da svaki dan budemo neka druga verzija sebe.
U odijevanju ima i puno psihologije. Na koje ‘zamke’ trebamo pripaziti?
Moramo paziti da nam moda i odijevanje ne postanu teret ili izvor frustracije. Nerijetko žene pokušavaju unutarnji osjećaj praznine nadoknaditi pretjeranom kupnjom ili nadmetanjem s drugim ženama. Kupimo novu haljinu, dođemo na događanje, a onda umjesto da uživamo u trenutku, promatramo druge žene s dozom zavisti i pitamo se gdje su kupile nešto što izgleda, ili samo mislimo da izgleda bolje od onoga što mi nosimo. Ponekad se našalim da se žene ne odijevaju za muškarce nego da im zavide druge žene. No, ako nam je cilj izazvati zavist, tada odjeća ne donosi istinsko zadovoljstvo. To je tek kratkotrajna hrana za ego. Problem s egom je što je uvijek gladan, nikada mu nije dovoljno i uvijek traži još.
Kad kažemo: „Nemam ništa za odjenuti“, to je ponekad zaista rezultat loše kupnje, ormara punog nespojivih komada ili odjeće koja ne odgovara našem stilu života. Ali vrlo često ta rečenica zapravo znači nešto drugo: „Nikada nisam zadovoljna onim što imam. Uvijek želim nešto novo. Uvijek mi se čini da je trava u tuđem vrtu zelenija.“ Mnoge žene, osobito mlađe, bore se s tim osjećajem. Zato mislim da je važno vratiti se pravom razlogu zbog kojeg volimo odjeću. Uživati u ljepoti materijala, kroja i izrade. Nositi nešto zato što se u tome osjećamo dobro, a ne zato da bismo se uspoređivali s drugima.
Najljepše je kada se lijepo odijevamo iz poštovanja prema sebi, ali i prema ljudima oko sebe. Kada svojom pojavom ne budimo zavist, nego uljepšamo prostor u kojem se nalazimo. Kada netko tko nas vidi pomisli: „Kako je ugodno gledati nekoga tko se tako lijepo i skladno nosi.“ To dolazi iz jednog sasvim drugačijeg mjesta u čovjeku i ljudi to vrlo lako prepoznaju. To je prava ljepota.
Shopping Inspo
Inspiracija iz Arena Centra (u smjeru kazaljke na satu): haljina H&M, sat Heta 189naočake Aldo, naušnice H&M, svileni kombine Intimissimi, sandale Aldo, košulja Zara, ruž DermaCare
FOTOGRAFIJE: Jana Fabijanić/IG