Mladost nije vječna. No je li starenje najveći grijeh zbog kojeg padamo u životu? Je li to problem za koji postoji samo jedno rješenje? Supstanca! Samo jedna injekcija može otključati DNK i osloboditi vašu mlađu i bolju verziju.
Ovo je početak zapleta šokantnog horora „Supstanca“, čije prikazivanje je započelo 19. rujna u domaćim kinima, s Demi Moore u glavnoj ulozi. Scenarij je napisala i film režirala Coralie Fargeat, francuska filmašica, a znalci kažu da je to potpuno nova razina filmskog stvaralaštva, žanr body horora kakav se rijetko viđa. Toliko je šokantan da sigurno nikog neće ostaviti ravnodušnim, a s tim se slaže i njegova glavna zvijezda, Demi Moore.
„To što je film zbog scenarija mogao biti ili uspjeh ili potpuna katastrofa dalo mu je tu dozu uzbudljivosti preuzimanja rizika zbog toga što je riječ o iznimno kreativnom pristupu obradi ovakvih tema“, rekla je Demi Moore
View this post on Instagram
Nekadašnja filmska zvijezda Elizabeth Sparkle (Demi Moore) velike produkcije zamijenila je proizvodnjom videosnimki za tjelovježbu. No, iako izvrsno izgleda, s 50 godina sve više vrata u poslu joj se zatvara. Pada u očaj kad je producent njezine TV emisije o fitnessu otpusti jer je prestara. Elizabeth u očaju posegne za novom drogom na crnom tržištu – „supstancom“. Tajanstveni laboratorij ponudi joj spomenutu tvar koja će je pretvoriti u novu, mlađu verziju sebe – Sue (Margaret Qualley). Jedino pravilo je da jedan tjedan mora biti u svojem tijelu, a jedan u tijelu Sue. Cijena svega toga bit će visoka.
Prema mišljenju mnogih kritičara, Demi Moore upravo je u „Supstanci“ ostvarila možda i najbolju ulogu u karijeri. Glumica je izjavila da je bila iznimno nervozna zbog snimanja scena golotinje budući da ima 61 godinu te da se osjećala vrlo ranjivo. No hrabrost je pronašla u mlađoj filmskoj partnerici Margaret Qualley, koja je glumila njezinu mlađu verziju.
Nakon premijerne projekcije u Cannesu „Supstanca“ je dobila ovacije publike koje su trajale čak 13 minuta, što je najdulji pljesak koji je ijedan film dobio na ovogodišnjem izdanju.
Film je otvorio i mnoga pitanja – kako se nositi s činjenicom da starimo, da šefovi žele mlađe kolegice, da mnoge žene pretjeraju s plastičnim operacijama želeći se svidjeti drugima. Porazgovarali smo o tome sa psihologicom Ljiljanom Drenški Cvrtila.
„Možemo biti nesretni ili tužni što nakon ljeta dolaze jesen i kišno vrijeme, ali to neće promijeniti prirodni proces. Dakle, preostaje nam mirenje s tim što se događa i nastojanje da otkrijemo ljepotu i dobre stvari u tome što nas je snašlo. S druge strane, vjerojatno neki šefovi žele mlađe djelatnike. Mladost pri tome ne mora biti selekcijski kriterij nego sve ono što mladost sa sobom donosi, primjerice brže i bolje snalaženje s tehnologijom, društvenim mrežama i bolje razumijevanje mlađih generacija. Ako je šefu glavni kriterij to što je netko mlad i zgodan, bilo bi mudro zapitati se želim li raditi za takvog šefa“, ističe psihologinja Ljiljana Drenški Cvrtila.
U neprihvaćanju starenja mnoge žene pretjeraju, a razlozi za podvrgavanje estetskim operacijama su mnogobrojni i individualni.
„Nisko samopoštovanje i nesigurnost samo su neki od njih. Ostali uzroci mogu se skrivati u duboko ukorijenjenim emocionalnim problemima koji su posljedica nekih neriješenih trauma, tjeskobe ili depresije. Kod nekih je to perfekcionizam, tj. želja da usavrše svaki aspekt svojeg izgleda. To može proizaći iz perfekcionističkog načina razmišljanja, u kojem su čak i male uočene nesavršenosti nepodnošljive i zahtijevaju korekciju kirurškim zahvatom“, objašnjava Ljiljana Drenški Cvrtila te dodaje da neke osobe postaju ovisne o estetskoj kirurgiji.
„Privremeno zadovoljstvo i povećanje samopouzdanja nakon operacije mogu ih navesti na to da potraže više zahvata kako bi ponovili taj osjećaj. Zapravo nisu ovisni o zahvatu nego o osjećaju koji slijedi“.
Svakako ne treba zaboraviti ni utjecaj vanjskih faktora, kao što su kulturni i društveni pritisak koje nameću medijski prikazi ljepote, trendovi koje određuju slavni i društvene mreže, objašnjava.
Teško je reći je li to trenutni društveni trend ili samo tako izgleda jer nas bombardiraju lijepim licima i tijelima.
„Izgled je oduvijek bio važan i postoje mnoga istraživanja koja govore u prilog tome da lijepi ljudi imaju određene prednosti u socijalnim interakcijama, zapošljavanju, biranju partnera, a vjerojatno je tako bilo tijekom cijele povijesti. Izgled možda jest važan, ali ne bih rekla da je presudan (možda za dobivanje uloge u nekom filmu). Ozbiljan poslodavac (a za takve želimo raditi) sigurno neće dobar izgled pretpostaviti znanju, stručnosti ili socijalnoj kompetenciji“, ističe psihologinja.
Prizivanje zahvalnosti čini dobro i mentalnom i tjelesnom zdravlju.
Strah od starenja može se pojaviti u različitim intenzitetima, objašnjava psihologinja Ljiljana Drenški Cvrtila, od blage anksioznosti, koja je prirodna pri suočavanju s nepoznatim, do intenzivne fobije koja se može manifestirati i kroz tjelesne simptome: lupanje srca, problemi s disanjem, probavni problemi, pretjerano znojenje…
„Kao i suočavanje s bilo kojim drugim strahom, dobro je početi upoznavanjem onoga čega se bojimo i prihvaćanjem starenja kao prirodnog procesa koji ima svoje zakonitosti. Starost nije bolest nego dio života u kojem smo mudri, u kojem smo otpustili toksične ljude i situacije, u kojem znamo što hoćemo i ne marimo više za tuđa mišljenja. Trebali bismo dati prioritet mentalnom i tjelesnom zdravlju, pobrinuti se te učvrstiti odnose s prijateljima i obitelji, angažirati se u aktivnostima koje nam donose ispunjenje i radost, pronaći svrhu u onom što radimo, a preporučila bih i vježbanje zahvalnosti za sve što jesmo i što imamo jer postoje znanstveni dokazi da opetovano prizivanje zahvalnosti čini dobro i mentalnom i tjelesnom zdravlju“, savjetuje psihologinja.